Strah od škole

2. Srpanj 2013. 18:11

strah_od_skole_v

Djeca koja pate od iracionalnog straha od škole na svaki pokušaj da ih pošaljete na nastavu, reagiraju rastom temperature, vrištanjem, bacanjem, povraćanjem. Procjenjuje se da bolest pogađa oko jedan posto djece tokom školovanja Od jedne škole u Velikoj Britaniji zatraženo je da se ispriča obitelji dječaka koji je kažnjen zbog neopravdanog izostajanja, dječaku je dijagnosticirana fobija od škole. O čemu je, zapravo, riječ?

Mnogi će reagirati sa skepsom na ideju o postojanju fobije od škole ili iracionalnog straha od odlaska u školu, ali pokušaji roditelja da takvu djecu natjeraju da idu na nastavu popraćene su porastom temperature, vrištanjem, bacanjem…. Prema riječima autora knjige „Fobija od škole i kako je liječiti“ Nigela Blagga, to stanje je uočeno još 60-ih godina. „Oni su iznimno uznemireni. Ne idu u školu uz znanje i odobrenje roditelja. Pate od bolova u trbuhu, glavobolje i povraćaju. Pojedini od njih pate od teške depresije“, izjavio je Blagg novinarima i dodao: „Svaki pokušaj da ih pošaljete u školu, kada se najgore osjećaju, može dovesti do ekstremnog ponašanja – porasta temperature, vrištanja, bacanja. To je veoma stresno za roditelje“.

Skeptici opisuju djecu koja pate od fobije od škole kao problematičnu, onu koja žele izbjeći školske obaveze. „Ona (djeca koja pate od fobije od škole) se lijepo ponašaju, potiču iz dobrih obitelja. Problematična djeca namjerno izbjegavaju školu i nedolično se ponašaju“, naglasio je Blagg. Vjeruje se kako ova fobija najviše pogađa djecu između pet i šest godina te 11 i 14 godina. Iako ne postoje precizni podaci, procjenjuje se da pogađa oko jedan posto djece tokom školovanja. Blagg je rekao da samo dijagnosticiranje poremećaja izaziva kontroverze, te da je mnogima prihvatljiviji termin odbijanje škole, što, međutim, kako ističe, ne odgovara ekstremnom uznemirenju kod djece praćenom panikom i određenim fizičkim simptomima.

Psiholozi su složni da fobija od škole, odnosno odbijanje škole, pokriva čitav niz različitih problema. Pojedini pacijenti pate od takozvane „uznemirenosti zbog razdvajanja“ jer moraju da se odvoje od roditelja na ulazu u školu, dok je reakcija onih kod kojih postoji fobija identična i u slučaju da su roditelji prisutni u školi. Prema Blaggovim riječima, poneka djeca pate od socijalnih fobija kad trebaju čitati na glas ili zatražiti dopuštenje da odu u toalet, pojedina koja su duže odsutna iz škole zbog bolesti „ispadaju“ iz rutine, dok je kod nekih okidač promjena škole, gubitak drugova ili uznemirujuće iskustvo. Izostanak iz škole vodi u još veće probleme: djeca zaostaju u školskom gradivu, strahuju što će njihovi prijatelji reći, a ukoliko im se kaže kako ne moraju u školu svi simptomi prestaju, dodaje on.

Pojedini sociolozi smatraju da će priznavanje postojanja fobije od škole dovesti do toga da se djeca ohrabre u razmišljaju o izbjegavanju škole. Neslaganja postoje i kod liječenja ovog poremećaja, dok Blagg insistira da se i pored sve odbojnosti koja se javlja kod djece, mora insistirati na njihov povratak u školu, postoje i mišljenja da se takva djeca trebaju obrazovati kod kuće.

Glasnogovornica dobrotvorne udruge „Obrazovanje na drugi način“ Ann Newsted je izjavila kako je fobija od škole „vrlo realan problem“. „Bila sam u kontaktu s mnogo obitelji koje su u toj situaciji – treba samo vidjeti tu djecu i obitelji pa shvatiti da to nije izmišljeno stanje. To je stvaran problem. Zbog neslanja djece u školu roditelji mogu da završe na sudu, nitko ne bi riskirao tako nešto ni zbog čega“, istakla je Newsted.

Tags: